FELINE IMUNODEFICIENCY VIRUS - FIV

Virus imunodeficijencije mačaka je retrovirus iz roda Lentivirusa koji je srodan virusu humane imunodeficijencije (HIV).

Potrebno je naglasiti da ljudi nisu osjetljivi / prijemljivi za virus imunodeficijencije felida.

FIV pripada velikoj i drevnoj skupini virusa; pojedini sojevi virusa izolirani su kod određenih vrsta divljih mačaka, uključujući pume, lavove, leoparde.

Virus izvan domaćina može živjeti vrlo kratko, a osjetljiv je na većinu dezinficijensa, uključujući i sapun.

Bolesne mačke starije dobi, mužjaci i ostale nekastrirane mačke vrlo vjerojatno su inficirane virusom imunodeficijencije mačaka. Smatra se da su borbe između mačaka glavni način prijenosa virusa.

Infekcija virusom imunodeficijencije mačaka većinom nastaje prirodnim putem, najčešće ugrizom, putem sline ili virusom inficiranih stanica trajno inficiranih mačaka.

Ženka se može inficirati i za vrijeme parenja ukoliko ju ugrize inficirani mužjak.

Moguć je prijenos infekcije sa ženke na njezino potomstvo, ali ipak samo dio mačića bude trajno inficiran. Ukoliko je ženka akutno inficirana FIV-om tada i do 70% mačića može biti inficirano, no ukoliko je ženka bez kliničkih znakova infekcije ali je kronično inficirana, mogućnost infekcije mačića je mala.

Glavna "meta" virusa imunodeficijencije mačaka su aktivni T-limfociti. Ove stanice tipično funkcioniraju kao "pomoćne" stanice koje imaju središnju ulogu u imunološkoj funkciji sudjelujući u razvoju imuniteta.

Učinkovitost pasivnog imuniteta stečenog putem kolostruma od FIV-pozitivne majke nije poznat.

Mačke inficirane s FIV-om trajno su inficirane usprkos djelovanju brojnih antitijela i staničnog imuniteta.

KLINIČKI ZNAKOVI BOLESTI

Većina kliničkih znakova koji se javljaju kod mačaka inficiranih virusom imunodeficijencije nije u izravnoj vezi sa samom infekcijom, pa se stoga preporučuje uvijek pažljivo pregledati životinju i pronaći uzrok izraženih kliničkih simptoma.

U mnogim slučajevima klinički znakovi su uzrokovani sekundarnim infekcijama koje se moraju otkriti i liječiti. Sam virus imunodeficijencije mačaka odgovoran je za imunodeficijenciju (uzrokuje mnogo veću prijemljivost mačke za sekundarne infekcije i neoplazije).

U početku bolesti opažaju se blagi do umjereni klinički znakovi poput gubitka apetita, depresije i povišene temperature. Ovi znakovi u pravilu se brzo povuku; nasuprot tome, simptomi poput oticanja limfnih čvorova, mogu perzistirati tjednima ili mjesecima.

Smanjenje količine virusa u plazmi označava početak tzv. "asimptomatske" faze koja može trajati godinama, ili čak doživotno. Pretpostavlja se da tijekom ove faze replikaciju virusa kontrolira imunološka reakcija dok inficirana mačka najčešće ne pokazuje kliničke znakove. Bolest se klinički ne manifestira sve do kasnije životne dobi – najčešće u dobi između 4 i 6 godina. Kod pojedinih mačaka tijekom cijelog života neće se razviti klinički znakovi povezani s FIV-infekcijom.

Konačan završetak infekcije uzrokovane virusom imunodeficijencije mačaka je različit. Tijekom asimptomatske faze količina virusa u plazmi je stabilna, ali je prisutno progresivno smanjivanje broja limfocita. Kod inficiranih mačaka ovo vodi funkcionalnoj imunodeficijenciji, kliničkim znakovima AIDS-a i uginuću (AIDS = acquired immunodeficiency syndrom, sindrom stečene imunodeficijencije).

Inficirane mačke u pravilu nakon toga budu bez vidljivih kliničkih simptoma tijekom dužeg vremenskog razdoblja prije nego se razviju problemi povezani s imunodeficijencijom.

Imunodeficijencija i/ili imunostimulacija najčešće se javljaju u obliku kronične upale zubnog mesa, kronične upale oka, otečenih limfnih čvorova, upale bubrega te gubitka tjelesne težine.

Kod mačaka inficiranih virusom imunodeficijencije uočene su i potvrđene mnogobrojne različite sekundarne infekcije uzrokovane drugim virusima, bakterijama, gljivicama te protozoima.

Neuobičajene kliničke manifestacije, poput neobičnog ili ozbiljnog parazitarnog oboljenja kože (demodikoza-grinja Demodex cati, pedikuloza - ušljivost) ili tumori moraju nas navesti na sumnju o mogućnosti postojanja FIV-infekcije.

Budući da ima najznačajniji utjecaj na kvalitetu života mačke, najčešći uzrok dolaska mačke kod veterinara je zbog kronične upale zubnog mesa koja nastaje kao posljedica FIV-infekcije.

Kod inficiranih mačaka također su poznati i opisani problemi povezani s plodnošću (smanjena reproduktivna sposobnost i pobačaj).

DIJAGNOZA

U dijagnostici se koristi rutinski test koji otkriva antitijela prepoznavanjem strukture bjelančevina virusa.

Mačići od mačke koja je inficirana virusom imunodeficijencije mogu biti seropozitivni, što je posljedica pasivno stečenih antitijela od majke. U takvim slučajevima, mačiće je najbolje testirati u dobi od 6 mjeseca, ako su i tada seropozitivni, smatraju se inficiranima. Isto vrijedi i za sve starije životinje.

Prognoza za mačke inficirane FIV-om

Mačke ne bi smjele biti eutanazirane samo zato što su pozitivne na infekciju virusom imunodeficijencije. Postoje izvješća da mačke inficirane virusom imunodeficijencije mogu živjeti jednako dugo kao i one koje nisu inficirane. Međutim, mačke koje su pozitivne na FIV-infekciju imaju daleko veće mogućnosti za pojavu kliničkih znakova, ponajprije zbog sekundarne infekcije, oboljenja uzrokovanog nespecifičnom imunološkom reakcijom ili neoplazije.

Trajanje asimptomatskog razdoblja varira ovisno o infekciji. Temeljem istraživanja otkriveno je da mačke inficirane u ranijoj dobi imaju veću mogućnost za progresivno stanje imunodeficijencije.