Infektivni peritonitis mačaka je virusno oboljenje koje uzrokuje promjene na mnogim organskim sustavima. To je progresivna bolest koja je u većini slučajeva smrtonosna. Obolijevaju mačke diljem svijeta, i to ne samo domaće nego i divlje poput puma, lavova, geparda, risova itd. Procjenjuje se da je oko 30% divljih mačaka inficirano ovim tipom virusa.

Uzročnik infektivnog peritonitisa mačaka je koronavirus koji uzrokuje infekciju bez obzira na dob no ipak su najosjetljivije mačke gerijatrijske dobi (14 godina i više) te mlade mačke. Postoje dva tipa ovog virusa koji se vrlo teško mogu međusobno razlikovati u laboratorijskim testovima. Jedan tip virusa je avirulentan (ne uzrokuje oboljenje), ili je umjereno virulentan i naziva se "crijevni koronavirus mačaka." Infekcija s ovim virusom ne uzrokuje kliničke znakove bolesti, osim ponekad blagi proljev. Drugi tip virusa je virulentan i uzrokuje oboljenje, on je uzročnik infektivnog peritonitisa mačaka. Postoje pokazatelji da "crijevni koronavirus mačaka" kod nekih mačaka mutira u tip virusa koji se započne umnažati u stanicama i uzrokuje infektivni peritonitis. Ovo znači slijedeće: čak i domaća mačka, držana isključivo u kući kao jedina mačka, može teoretski oboljeti od infektivnog peritonitisa ako je inficirana "crijevnim koronavirusom." Uzrok mutacije još uvijek nije otkriven.

Dakako, danas postoji opće uvjerenje da mutacija crijevnog koronavirusa u koronavirus infektivnog peritonitisa mačaka je najvjerojatnija mogućnost za oboljenje od infektivnog peritonitisa!

Učestalost infektivnog peritonitisa mačaka

Istraživanja su pokazala da je koronavirusom infektivnog peritonitisa mačaka inficirano između 25% i 45% kućnih mačaka, a u domaćinstvima s većim brojem mačaka (više od 5) kao i u utočištima virusom je inficirano i do 95% mačaka. Pojava smrtonosnog infektivnog peritonitisa događa se kod jedne mačke od njih pet tisuća i to u domaćinstvima s jednom ili dvije mačke; u domaćinstvima s više mačaka i u utočištima od infektivnog peritonitisa ugine oko 5% mačaka.

Širenje virusa

Koronavirus infektivnog peritonitisa mačaka može se naći u slini i fecesu inficiranih mačaka. Najčešći način širenja infekcije s mačke na mačku je upravo putem posude za nuždu. No, kontaminirane posude za hranu i vodu, ležajevi, prostirke itd. mogu također predstavljati izvor infekcije.

Iako se još uvijek vode rasprave, mogućnost prijelaza koronavirusa infektivnog peritonitisa putem placente s majke na fetus ili širenje virusa mlijekom u neonatalnoj dobi ne smatra se vjerojatnim.

Mačke bez kliničkih simptoma bolesti mogu biti inficirane virusom, koji se povremeno može naći u tjelesnim tekućinama i fecesu, a feces je najčešći izvor infekcije oralnim putem.

Koronavirus infektivnog peritonitisa mačaka može opstati u okolišu između 3 i 7 tjedana. No, nakon tri tjedna broj virusnih jedinki je premalen da bi mogao izazvati oboljenje. Mnogi dezinficijensi učinkovito ubijaju koronavirus.

Kliničko oboljenje

Tip i razvoj bolesti zaista su složeni, a u najvećoj mjeri ovise o statusu imunološkog sustava, dobi i općem zdravlju mačke, te o samom virusu.

Kod mačaka inficiranih koronavirusom infektivnog peritonitisa postoje četiri moguće manifestacije bolesti:

1. ako je stanični imunitet mačke vrlo snažan, tada će mačka pobijediti infekciju;
2. ako je stanični imunitet umjereno snažan, mačka možda neće ubiti sve viruse, ali će biti sposobna kontrolirati virus. Tako nastaje latentna infekcija. No, ako mačka bude izložena jakom stresu ili oboli od neke druge bolesti, tada latentna infekcija može postati aktivna, pa mačka može oboljeti od infektivnog peritonitisa.
3. Kada je stanični imunitet mačke relativno slab, tada se virus nastavlja polagano umnažati. Koronavirus infektivnog peritonitisa tako postaje dominantan virus i mačka oboli od infektivnog peritonitisa. U ovom obliku bolesti koji se naziva "suhi ili ne-efuzivni" oblik peritonitisa (nastaju nodularne (čvoraste) lezije koje nazivamo granulomi, a oni se razvijaju polagano na jednom ili na različitim mjestima u tijelu).
4. Ako je stanični imunitet vrlo slab, tada se virus umnaža vrlo brzo i nekontrolirano. Tako nastaje "vlažni ili efuzivni" oblik infektivnog peritonitisa. U ovom obliku infektivnog peritonitisa dolazi do nakupljanja velike količine tekućine u grudnoj i trbušnoj šupljini radi oštećenja krvnih žila i neprestanog istjecanja tekućine i bjelančevina u okolno tkivo.

Sam koronavirus ne uzrokuje znatno oštećenje u organizmu, već oštećenje uzrokuje reakcija organizma na virus. Reakcija, odnosno odgovor imunološkog sustava na infekciju može zapravo pogoršati kliničke znakove bolesti. Naime, kompleksi koji su nastali reakcijom virusa i antitijela koje je mačka proizvela kao odgovor na virusnu infekciju, deponiraju se u stjenkama krvnih žila. Makrofagi, stanice koje uklanjaju mrtve stanice i strani materijal, konzumiraju i virus koji se nastavi umnažati u njima. Ovi makrofagi također se nakupljaju (pohranjuju) duž krvnih žila i u tkivima. Nagomilani u velikom broju mogu formirati granulome.

Iz prethodno navedenog zaključujemo da su na infekciju najosjetljivije mačke s najslabijim imunološkim sustavom. Ovdje uključujemo mačiće, mačke inficirane virusom leukemije i mačke gerijatrijske dobi.

Najveći broj slučajeva infektivnog peritonitisa javlja se kod mladih mačaka. Mačići se najčešće inficiraju u dobi između 4 i 6 tjedana, kada se zaštita antitijela koja su dobili od majke putem mlijeka počne smanjivati. Mačići i mlade mačke najčešće pokazuju znakove infekcije uzrokovane koronavirusom infektivnog peritonitisa u dobi između 3 mjeseca i 2 godine. Bolest se rijetko nalazi kod životinja u dobi 3 i 10 godina. U dobi između 10 i 12 godina, imunološki sustav slabi zbog čega mačke postaju osjetljivije na infekciju.

Većina mačića inficiranih virusom infektivnog peritonitisa ugiba u dobi između 8 i 18 mjeseci.

U prošlosti je virusna leukemija mačaka bila mnogo češća bolest, infekcije uzrokovane virusom leukemije i koronavirusom infektivnog peritonitisa često su se javljale zajedno, jer virus leukemije uzrokuje supresiju imunološkog sustava. Danas kada je mnogo manje mačaka inficirano virusom leukemije, kod svega 5% mačaka inficiranih virusom infektivnog peritonitisa istovremeno susrećemo i virusnu leukemiju.

Klinički znakovi bolesti

Iako infektivni peritonitis mačaka dijelimo na dva oblika, suhi i vlažni, razlika između oba oblika može biti vrlo mala, pa često možemo istovremeno vidjeti simptome oba oblika bolesti.

Suhi ili ne-efuzivni oblik infektivnog peritonitisa nalazimo kod oko ¼ svih inficiranih mačaka. Općenito, klinički znakovi suhog oblika infektivnog peritonitisa pojavljuju se vrlo sporo. Nespecifični znakovi bolesti poput kroničnog gubitka tjelesne težine, grube dlake, povišene temperature, gubitka apetita i letargije javljaju se najčešće. Takve mačke najčešće imaju kronični proljev, a ponekad i povraćaju. Također se može pojaviti opstipacija (začep/izostanak stolice).

Neurološki znakovi javljaju se otprilike kod 10% do 25% bolesnih mačaka. Pojava granuloma u središnjem živčanom sustavu uzrokuje paralizu, dezorijentaciju, gubitak ravnoteže, grčeve, promjene u ponašanju i urinarnu inkontinenciju. Promjenama često budu zahvaćeni bubrezi i jetra, što otkrivamo iz laboratorijskih testova. Granulomi se također mogu razviti i u grudnoj šupljini. Ponekad promjene nalazimo samo na očima.

Vlažni ili efuzivni oblik infektivnog peritonitisa u samom početku bolesti vrlo je sličan suhom obliku kada su u pitanju klinički simptomi bolesti: gubitak tjelesne težine, gruba dlaka, povišena tjelesna temperatura, gubitak apetita i letargija.Anemija uzrokuje blijede sluznice. Javlja se začep i proljev. Vlažni oblik infektivnog peritonitisa razvija se vrlo brzo, pa mačka ubrzo ima veliki, ovješeni trbuh, što je posljedica nakupljanja velike količine tekućine. No, potrebno je naglasiti da manje od 50% mačaka s nakupljenom tekućinom u trbušnoj ili grudnoj šupljini zaista boluje od infektivnog peritonitisa. Pojedine mačke s nakupljenom tekućinom mogu biti živahne i imati dobar apetit, dok su druge anoreksične i potištene. Nakupljanje tekućine u grudnoj šupljini uvijek otežava disanje.

Većina mačaka koja boluje od vlažnog oblika ugiba unutar 2 mjeseca od pojave prvih kliničkih simptoma bolesti.